Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić tokom službene posjete Kazahstanu ponovo je otvorio tešku temu globalne sigurnosti, ocijenivši da se svijet kreće prema “velikom sukobu” i da rat u Ukrajini, po njegovoj procjeni, neće skoro završiti. Poruke su stigle u trenutku kada se diplomacija na više frontova bori da spriječi dalju eskalaciju, a evropske zemlje istovremeno pokušavaju stabilizovati energetsku i ekonomsku sliku koja je već godinama pod pritiskom.
Vučić je izjave dao na početku dvodnevne posjete Kazahstanu, najavljujući paket sporazuma o saradnji između dvije države. Dok je zvanični dio poruka bio posvećen ekonomiji i bilateralnim odnosima, njegov osvrt na rat i rizik šire eskalacije brzo je postao centralna vijest u regionalnim medijima.
U istupu je naglasio da “svi znaju” na koji sukob misli, jasno aludirajući na Ukrajinu, te dodao da ga brine ulazak strana u svojevrsni “ćorsokak” iz kojeg, kako je rekao, slijede “teža rješenja i veći problemi”. U dijelu prenesenih izjava navodi se i njegova ocjena da bi 2026. mogla biti “ključna” i među najtežima, uz spominjanje mogućnosti upotrebe nekonvencionalnog oružja.
Za region Zapadnog Balkana ovakve poruke nisu samo dnevno-politička izjava. One se čitaju kao signal načina na koji Beograd vidi međunarodne tokove – ali i kao podsjetnik da globalne krize, čak i kada se dešavaju daleko, imaju direktne posljedice na cijene, investicije, tržište rada i opšti osjećaj sigurnosti u zemljama poput Srbije i Bosne i Hercegovine.
Pozadina teme
Izjave dolaze u okviru Vučićeve posjete Kazahstanu, gdje je, prema medijskim izvještajima, najavio potpisivanje više sporazuma o saradnji, predstavljajući ih kao “temelje” dugoročnih odnosa. Takvi bilateralni susreti uobičajeno su fokusirani na trgovinu, energetiku, saobraćaj i poljoprivredu, ali se u aktuelnom geopolitičkom kontekstu često pretvaraju i u platformu za šire poruke o svjetskoj stabilnosti.
Vučićevo insistiranje na “dugom trajanju” rata u Ukrajini uklapa se u atmosferu u kojoj se, s jedne strane, periodično pojavljuju inicijative za pregovore, a s druge, raste uvjerenje da nijedna strana još ne vidi dovoljno jak razlog da popusti. U takvoj dinamici, političari često šalju poruke vlastitoj javnosti – pripremajući je na produženi period neizvjesnosti, ali i opravdavajući buduće ekonomske ili sigurnosne odluke.
Posebno osjetljiv segment izjava je spominjanje “nekonvencionalnog oružja”. U javnom prostoru taj izraz može značiti različite stvari – od hemijskog i biološkog, do radiološkog i nuklearnog naoružanja – a svako javno licitiranje takvim scenarijima nosi rizik širenja straha. Upravo zato međunarodne institucije insistiraju na preciznom jeziku, provjerljivim podacima i izbjegavanju spekulacija kada se govori o oružju za masovno uništenje. Kao referentna tačka, Ujedinjene nacije kroz UNODA objašnjavaju okvire i režime kontrole naoružanja i neširenja. (Eksterni link: UNODA – Weapons of Mass Destruction)
U regionalnom smislu, Vučićeve ocjene se prate i zbog činjenice da Srbija tradicionalno nastoji održavati balans u vanjskoj politici: formalno je kandidat za EU, ali njeguje odnose i s Rusijom i s Kinom, te sve intenzivnije sarađuje s državama Centralne Azije. U takvoj poziciji, svaka “velika” geopolitička procjena iz Beograda postaje dio šire slike o tome kome se i kako Srbija približava.
Šta to znači za građane
Iako se rat u Ukrajini ne vodi na Balkanu, efekti su već godinama mjerljivi u svakodnevnom životu: cijene energenata, troškovi transporta, inflacija hrane, promjene kamatnih stopa i usporavanje investicija. Kada politički lideri govore o produženju rata i riziku eskalacije, građani to prepoznaju kroz vrlo praktična pitanja: hoće li poskupjeti gorivo, hoće li pasti potrošnja, hoće li firme smanjivati ulaganja i hoće li se povećati sigurnosne tenzije.
Za porodice i mala preduzeća najvažniji je osjećaj predvidivosti. Produžena kriza obično znači da se planovi – od kupovine stana do pokretanja biznisa – teže donose, a banke i investitori postaju oprezniji. Čak i kada ekonomija formalno “raste”, percepcija rizika može usporiti potrošnju i potisnuti razvoj.
Drugi nivo posljedica je politički: svaka veća globalna kriza pojačava polarizaciju u društvima, jer dio javnosti traži “čvršću ruku”, a dio insistira na diplomatiji i smirivanju retorike. Na Zapadnom Balkanu, gdje su odnosi među državama osjetljivi i gdje se svaka međunarodna promjena brzo reflektuje na unutrašnje debate, takva polarizacija može postati dodatni teret.
Treći nivo je sigurnosni – ne u smislu neposredne prijetnje, nego u smislu šireg okruženja: jačanje vojnih budžeta, fokus na civilnu zaštitu, cyber sigurnost i otpornost kritične infrastrukture. Javne institucije, pa i mediji, u takvom kontekstu imaju odgovornost da razlikuju činjenice od političkih procjena i da smanjuju prostor za dezinformacije.
Reakcije i implikacije
Izjave o “velikom sukobu” u pravilu proizvode dvije vrste reakcija: jedni ih tumače kao realističnu procjenu, drugi kao političku poruku namijenjenu domaćoj publici. U ovom slučaju, dodatni sloj daje kontekst putovanja u Kazahstan: dok se govori o sporazumima i saradnji, istovremeno se šalje signal da Beograd pažljivo prati globalno preslagivanje i da želi imati više vanjskopolitičkih oslonaca.
Najosjetljivija implikacija je retorika o “nekonvencionalnom oružju”. Takve rečenice, čak i kada su izrečene kao upozorenje, mogu doprinijeti porastu straha i teorija zavjere, naročito na društvenim mrežama. Zbog toga je važno podsjetiti da procjene političara nisu isto što i procjene međunarodnih mehanizama nadzora. U javnom informisanju korisno je oslanjati se na izvore koji nude verifikovane podatke i objašnjenja o rizicima – uključujući stranice Ujedinjenih nacija posvećene ratu u Ukrajini i humanitarnim posljedicama. (Eksterni link: UN – Ukraine / UN News o Ukrajini)
Za Srbiju, ovakva retorika može imati i komunikacijski cilj: pripremu javnosti na “tešku godinu”, stvaranje opravdanja za ekonomske mjere ili jačanje narativa o potrebi državne stabilnosti. Za susjede, poruke su relevantne jer se u regionu često “hvata” ton politike iz Beograda – i u pozitivnom i u negativnom smislu.
Istovremeno, treba primijetiti da medijski naslovi znaju dodatno zaoštriti poruku. Izvještaji koji prenose Vučićeve riječi koriste formulacije koje pojačavaju dramatičnost (“veliki sukob”), ali suština izjava, prema dostupnim citatima, ostaje u okvirima političke procjene o produženom ratu i rastu rizika.
Zaključak
Vučićeve izjave iz Kazahstana još jednom su pokazale koliko se globalna kriza preliva u regionalni politički prostor. Njegova poruka o dugom ratu u Ukrajini i riziku “velikog sukoba” uklapa se u širi osjećaj međunarodne neizvjesnosti, ali i otvara pitanje odgovornosti javnog govora – posebno kada se pominju najteži sigurnosni scenariji.
Za građane, najvažniji dio priče nije politička dramatika, nego praktične posljedice: ekonomija, cijene, investicije i stabilnost. Zato je ključno insistirati na provjerljivim informacijama i mjerama koje jačaju otpornost društva, umjesto na porukama koje povećavaju strah. U vremenu kada se svijet brzo mijenja, hladna glava i precizan jezik postaju jednako važni kao i sama politika.
PROČITAJTE I:
SRBIJA U ŠOKU! MUP Srbije spasio Vučića u posljednji tren: Evo šta se desilo
ODE I MILE! Dodik se oglasio o povlačenju, evo kada je najavio svoj odlazak iz politike
Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
