Pojedini korisnici ovog popularnog foruma nedavno su razmotrili opcije za ostvarenje tako visokih prihoda u Hrvatskoj.
Na jednom od foruma otvorena je diskusija o isplativosti upravljanja apartmanima i hotelima, dok mnogi drugi modeli poslovanja ostaju manje profitabilni.
Učesnici su detaljno analizirali različite primjere: vlasnici hotela, sportske zvijezde, poznati plastični hirurzi, finansijski direktori, kao i ljudi na vodećim pozicijama u privatnim firmama spominju se kao oni koji uspijevaju privući takve prihode.
Jedan korisnik postavio je direktno pitanje: “Da li je uopšte moguće u Hrvatskoj zarađivati 50.000 eura ili više mjesečno, osim ako niste vlasnik apartmana ili hotela?”
Odgovori zajednice ukazali su na to da su takvi prihodi rijetki i ostvarivi samo za odabrane pojedince. Među njima su bili oni koji posjeduju brojne nekretnine, vode popularne restorane ili uspješne turističke agencije, te na taj način generiraju godišnje iznose u stotinama hiljada eura.
U jednom od komentara, naveden je kratak pregled situacije: “Da bi se zaradilo toliko novca, morate imati vlastiti posao koji izuzetno dobro posluje. Radeći za nekog drugog, male su šanse da dođete do tih cifri.”
Ove riječi odzvanjaju stvarnošću tržišta rada u Hrvatskoj, gdje tradicionalna zaposlenja često ne pružaju mogućnost postizanja takvih zarada.
U diskusiju je uključena i vlasnica apartmana koja je odlučila podijeliti svoje iskustvo s forumašima, oslikavajući put do uspješne sezone. “Sve radim sama, od iznajmljivanja do čišćenja apartmana.
Ne plaćam agencijsku proviziju koja može ići do 35 posto, niti angažujem čistačice”, rekla je, naglašavajući samostalnost kao ključni faktor uspjeha. Tokom turističke sezone, ova vlasnica ostvaruje prihod između 10.000 i 12.000 eura po apartmanu u periodu od četiri mjeseca.
Ispričala je kako strategija određivanja cijena igra vitalnu ulogu u profitabilnosti. Cijene za njene apartmane variraju od 90 do 140 eura po noćenju, u zavisnosti od perioda sezone. Takođe, ona redovno prilagođava cijene u zadnjem trenutku, čime privlači turiste koji planiraju putovanja spontano.
“Imam dobru popunjenost, ali se ponekad pojave prazni dani. Prihvatam rezervacije na kraće periode, čak i za tri noćenja ako se pojavi rupa u kalendaru. Nemam pravilo dolaska i odlaska isključivo subotom”, objasnila je.
Činjenica da je moguće ostvariti zadovoljavajuće prihode u turizmu, uprkos izazovnom tržištu rada, daje nadu i podsticaj mnogim poduzetnicima u ovoj zemlji.
Njena priča ilustruje kako se mudrim upravljanjem resursima i snalažljivošću tokom turističke sezone može postići značajan uspjeh.
Na kraju, što ovi primjeri znače za prosječnog građanina Hrvatske? Da li je sve ovo samo odskočna daska za privilegovane ili opažen pravac za sve one koji su spremni preuzeti rizik i posvetiti se sopstvenom poslovanju?
Jasno je da vlasnici poput ove žene postaju inspiracija i često su svijetli primjeri za one koji planiraju slične poslovne poduhvate. Dok su visoki profiti nekima još uvijek daleki san, za one u turizmu koji upotrijebe pravo znanje i strategije, budućnost može biti izuzetno svijetla.
