Iran raspolaže jednim od najvećih raketnih arsenala na Bliskom istoku. Prema procjeni Centralne komande Sjedinjenih Američkih Država iz 2022. godine, Teheran ima više od 3.000 balističkih raketa. Međutim, ono što posebno zabrinjava Izrael i Washington nije samo broj projektila, već i činjenica da se veliki dio tog arsenala nalazi duboko ispod zemlje, u planinskim kompleksima koji su izuzetno teško dostupni napadima.
Podzemni “raketni gradovi”
Kako bi zaštitio svoj arsenal od potencijalnih udara, Iran je posljednjih godina izgradio takozvane “raketne gradove” — podzemne baze smještene unutar planina, na dubinama koje prema procjenama mogu dosezati i do 500 metara.
Vojni analitičar Guillermo Pulido navodi da su ovi objekti raspoređeni širom zemlje i da u njima mogu biti smještene rakete dugog dometa poput Shahab-3, Sejil i Khorramshahr, čiji domet doseže i do 2.000 kilometara.
Prema njegovim procjenama, od oko 3.000 iranskih raketa oko 2.000 može pogoditi ciljeve širom Bliskog istoka. Uz to, Iran posjeduje veliki broj krstarećih raketa i kamikaza dronova.
Zračno-svemirske snage Korpusa islamske revolucionarne garde, koje upravljaju ovim arsenalom, ranije su objavljivale snimke iz podzemnih tunela kao dio strategije odvraćanja, šaljući poruku da je uništenje kompletnog arsenala izuzetno teško.
Napadi na američke baze i prijetnja Hormuškom tjesnacu
Iranska agencija Tasnim navodi da je Iran već napao 27 američkih vojnih baza u regionu. Iranski projektili, prema tim tvrdnjama, pogodili su ili ciljali Izrael, Bahrein, Katar, Ujedinjene Arapske Emirate, Kuvajt, Jordan i Saudijsku Arabiju.
Na listi zemalja koje su se našle pod pritiskom navodi se i Oman, koji je ranije imao ulogu posrednika u pregovorima o iranskom nuklearnom programu.
U Hormuškom tjesnacu zabilježen je i napad na tanker za naftu u kojem je poginuo jedan član posade. Ovaj prolaz je izuzetno važan za globalnu ekonomiju jer kroz njega prolazi oko četvrtina svjetske nafte.
Slabo nebo, snažno podzemlje
Iako Iran ima veliki raketni arsenal, njegovo ratno zrakoplovstvo smatra se zastarjelim. Zemlja i dalje koristi avione poput MiG-29 i starijih F-14 Tomcat.
Tokom ranijih izraelskih napada uništen je dio mobilnih lansera i fiksnih rampi, kao i dio protivzračne odbrane. Upravo zbog toga podzemni raketni kompleksi postali su ključni element iranske strategije.
Gdje se nalaze ključni kompleksi
Analitičari navode nekoliko važnih lokacija:
- Khorramabad (provincija Lorestan) – veliki kompleks za skladištenje i lansiranje raketa.
- Tabriz (provincija Istočni Azerbajdžan) – drugi najveći raketni silos u zemlji.
- Kermanshah – strateške baze za gađanje ciljeva na Bliskom istoku.
- Isfahan – najveće postrojenje za proizvodnju i sastavljanje raketa u Iranu.
Postrojenja u Isfahanu razvijena su još krajem 1980-ih uz pomoć Sjeverne Koreje i Kine.
Hoće li “raketni gradovi” opstati
Pulido naglašava da će uspješnost iranskog raketnog arsenala u eventualnom dugotrajnom sukobu zavisiti od toga mogu li Izrael i SAD uništiti ulaze i lansirne otvore podzemnih kompleksa.
Ako bi ti prolazi bili onesposobljeni, podzemni objekti mogli bi postati neupotrebljivi jer rakete ne bi mogle biti lansirane.
“Rat plotuna”
Analitičari ovaj sukob sve češće opisuju kao “rat projektila” ili “rat plotuna” — sukob u kojem ključnu ulogu imaju rakete i sistemi protivraketne odbrane, dok su tradicionalne kopnene ofanzive manje važne.
U takvom modelu ratovanja pobjeda ne zavisi od zauzimanja teritorija, već od sposobnosti da se neutralizira što veći broj projektila protivnika.
Sukob se za sada nastavlja, a obje strane nastoje sačuvati ključne vojne kapacitete dok paralelno pokušavaju oslabiti protivničke sisteme napada i odbrane.
Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
