Mustafa cerić o Aliji Izbegoviću: “Prvo bi upitao gdje su vam ideali devedesetih?”
Alija Izetbegović, kao vrhovni komandant Armije Republike Bosne i Hercegovine tijekom ratnih godina od 1992. do 1995., je figurirao kao simbol borbe za opstanak Bosne.
Sjećajući se te uloge, Cerić je istaknuo da bi Alija danas, prije svega, postavio pitanje o sudbini ideala devedesetih. Alija je često govorio o važnosti ideala i vrijednosti koje nadilaze političke ambicije.
Cerić je naglasio da bi nas Izetbegović upitao gdje su nestali principi borbe za istinu, pravdu i domovinu, koji su tada vodili narod kroz najteže trenutke.
U preispitivanju moralnog stanja nacije, Cerić navodi da je moralna svijest Bošnjaka danas u rasulu. Elite su kompromitovane korupcijom, narod bori egzistencijalnu bitku, a patriotizam se ponekad svodi na stranačku pripadnost, umjesto djelovanja za opće dobro.
Vjera, kao moralni vodič, kod mnogih je postala tek puka forma bez istinske suštine. Cerić ukazuje da bi nas Izetbegović podsjetio na to kako je vjera bez morala prazna, dok je politika bez etike osuđena na poraz.
Što se tiče političke svijesti, Cerić primjećuje fragmentiranost, potkupljivost i odsustvo strateške vizije među političarima. Na sceni je mnoštvo “bošnjačkih” stranaka više usmjerenih na borbu za mandate nego za stvarne ideje i dugoročni razvoj.
Prodavanje interesa države za privremene političke koristi jedna je od kritika koje bi, prema Ceriću, Alija mogao uputiti današnjoj političkoj klasi.
“Prvo bi upitao gdje su vam ideali devedesetih?”
Alija bi možda upozorio kako je važnije raditi u interesu države Bosne nego u interesima pojedinačnih političkih opcija. Kada je riječ o odnosu prema naciji, Cerić ističe pohvale onima koji čuvaju bosansku kulturu, jezik i povijest te sjećanja na šehide, gazije i žrtve genocida.
Međutim, također skreće pažnju na problematične pojave relativizacije nacionalnog identiteta, gdje se bošnjaštvo ili bosanstvo nerijetko koristi za promociju ili ostaje na razini folklora, bez temeljnih institucija koje bi trebale podržavati znanost, umjetnost, kulturu i ekonomiju.
S obzirom na državu, Cerić primjećuje kako nedostatak poštovanja prema državnim institucijama, kako unutar bošnjačkog političkog korpusa tako i na međunarodnom planu, podriva temelje državnosti.
Razjedinjenost među Bošnjacima dodatno otežava ravnopravan položaj u državnim i entitetskim institucijama, a nedovoljna briga za povratnike i one koji su nasilno prognani zgraža Izetbegovićeve ideje zajedništva i pravde.
U vezi s vjerom, Cerić pohvaljuje Islamsku zajednicu koja je ostala dosljedna u svojoj duhovnoj misiji i pohvaljuje mlade ljude koji istinski žive vjeru, aktiviste i novinare koji se bore za istinu, kao i prosvjetne radnike i obrazovne djelatnike koji ulažu u obrazovanje budućih generacija.
Međutim, kritiku upućuje onima koji vjeru koriste kao političko sredstvo za stjecanje moći ili ugleda.
Alija Izetbegović, prema Ceriću, bi današnjoj Bosni i Hercegovini uputio poruku da nacija koja ne zna tko je i što je, riskira postati ono što joj drugi definiraju na njenu štetu.
Bosna je, kako je Alija znao reći, “živa Andaluzija u Europi”, te njen opstanak ovisi o Božjoj volji, ali i snazi i odlučnosti njenog naroda da sačuva svoj identitet, vjeru i moralne vrijednosti.
Zaključno, Cerićeva refleksija sadrži apel da se očuva moralna dosljednost, politička pravda i državni opstanak. Podsjećajući na Alijinu mudrost i viziju, Cerić poziva na jedinstvo u očuvanju Bosne kao mjesta gdje se voli svoje, a poštuje tuđe.
Samo kroz zajednički napor, odgovorne liderstvo i moralnu jasnoću, smatra Cerić, Bosna može ostati ponosna i prkosna nacija.
Pročitajte i: Zapaljive poruke Vučićevog savjetnika nakon odluke CIK-a, spominjao i Karadžića: Mi Srbi najbolje je da…
