Željko Komšić, član Predsjedništva Bosne i Hercegovine, poručio je da je istina o bosanskim kraljevskim gradovima fundamentalna za identitet države, i da je mnogima teško prihvatiti da Bosna i Hercegovina nije samo teritorija, nego historija koja je veća od danas. On je istakao da će bosanski kraljevski gradovi kao što su Bobovac, Visoki, Jajce i Sutjeska, uvijek biti neprikosnoveni simboli državne kontinuteta — „oni su naši“.
Šta je Komšić rekao
- Komšić je govorio o značaju historijskih gradova iz perioda Bosanskog kraljevstva, i poručio da oni nisu samo dio kulturne baštine nego simbol državne egzistencije Bosne i Hercegovine kroz vijekove.
- Istakao je da se često istorija Bosanskog kraljevstva smanjuje ili marginalizuje u javnoj svijesti i političkim interpretacijama, ali da to ne mijenja činjenicu — kraljevske prijestolnice imaju trajnu vrijednost i simboliku.
- Prema njegovim riječima, neki politički akteri pokušavaju umanjiti značaj tih mjesta, ignorisati ih, ili ih čak prisvojiti na načine koji brišu zajedničku historijsku stečevinu.
- Komšić je također naglasio da prihvatanje ovog historijskog nasljeđa nije pitanje nacionalne ideologije, nego poštovanja prema onome što je oblikovalo državu kroz vijekove — te da će se stalno boriti za njegovo očuvanje, vidljivost i značaj.
Historijski kontekst bosanskih kraljevskih gradova
- U srednjovjekovnoj Bosni, prijestolnice poput Bobovca, Visokog, Sutjeske i Jajca imale su ne samo političku nego i simboličku ulogu. Tamo su se donosile odluke, održavala državnost, gradile institucije.
- Kao dio svakodnevnog života, gradovi su imali utvrde, dvorove, crkve, trgove, vodovode, što pokazuje da su bili središta vlasti i urbanog života — ne samo periferija.
- Tijekom osmanskog i austrougarskog perioda, mnogi od tih gradova su stradali, razarani, prenamijenjeni. Ali ostaci, lokaliteti i arheološki spomenici svjedoče o bogatoj prošlosti i upornom pamćenju.
Zašto ovo ima važnost danas
- Identitet i državnost
Bosanski kraljevski gradovi služe kao spona između historije i modernog državnog identiteta. Oni podsjećaju građane da je BiH bila država prije granica i sinekura, da ima korijene u srednjovjekovnoj tradiciji. - Otpor revizionizmu i etničkim upitima
Kad se historija prepravno interpretira — da “naši” ne priznaju značaj tih gradova — to vodi konfliktima oko pripadnosti, memorije i prava na baštinu. Komšićeve poruke su odgovor na takve tendencije, jer istorija nije samo ono što je u knjigama, nego ono što ljudi osjećaju. - Turizam, kultura, ekonomija
Kulturno-historijske vrijednosti kraljevskih gradova mogu doprinijeti turističkom razvoju, lokalnim zajednicama i međunarodnoj promociji. Održavanje tih lokaliteta, pristup javnosti, edukacija — sve to ima i ekonomsku i društvenu vrijednost. - Politički rizik i simbolika
Izjave poput Komšićevih imaju i političku funkciju: one oblikuju javni diskurs, pozicioniraju vođe na strani koju vide kao čuvara historije i državnosti. Ali i rizik — ako to percipira neko kao provokaciju, može izazvati otpor, reakcije ili pokušaje negiranja tog diskursa.
Analiza redakcije
Komšićeva izjava, koliko god emotivna i simbolična bila, ukazuje na nužnost da historija i memorija ne budu puko folklorno sjećanje, nego aktivni element javne politike. U zemlji sa kompleksnim identitetima i višestrukim narativima — Bošnjacima, Srbima, Hrvatima — konflikt oko historije je konflikt oko prava – ko piše narativ, čije se priče čuju, čije memorijale se čuvaju.
Takođe, Komšić pokazuje da postoji percepcija da historijsko nasljeđe ne samo da se ignorira, nego se politički instrumentalizira — da postane dio sukoba identiteta, umjesto mosta koji povezuje ljude kroz zajedničku prošlost.
Redakcijski stav je da takve izjave trebaju podršku kroz konkretne mjere: očuvanje lokaliteta, edukacija u školama, finansiranje obnovi i priznavanje tih gradova u državnim i međunarodnim institucijama — jer historija preživljava samo ako se ulaže u nju.
