Nemogućnost Sjedinjenih Američkih Država i evropskih partnera da se dogovore o novom visokom predstavniku za Bosnu i Hercegovinu pokazuje mnogo dublje razlike u njihovim pogledima na budućnost BiH i ulogu međunarodne zajednice u zemlji, ocijenile su analitičarke Atlantic Councila Amanda Thorpe i Olivia Olson.
U analizi objavljenoj u srijedu navode da je mjesto visokog predstavnika ostalo upražnjeno nakon odlaska Christiana Schmidta 1. jula, dok Washington i evropske prijestolnice nisu uspjele realizirati raniji plan da njegov nasljednik bude izabran do 14. jula.
Autorice smatraju da zastoj nije samo posljedica neslaganja oko kandidata, već predstavlja pokazatelj različitih američkih i evropskih pristupa Bosni i Hercegovini u trenutku kada se zemlja približava općim izborima 4. oktobra i istovremeno nastoji napredovati prema članstvu u Evropskoj uniji.
Prema njihovoj analizi, administracija američkog predsjednika Donalda Trumpa sve otvorenije zagovara smanjenje međunarodnog nadzora nad BiH i prelazak sa politike izgradnje institucija na jačanje ekonomske saradnje. Američki zvaničnici također su signalizirali da bi budući visoki predstavnik trebao imati uži i ograničeniji mandat.
Evropska strana, s druge strane, proces pristupanja BiH Evropskoj uniji smatra ključnim mehanizmom za provođenje reformi. Zbog toga smatraju da bi budući visoki predstavnik trebao nastaviti koristiti svoju funkciju za podsticanje institucionalnih promjena koje su potrebne za napredak zemlje prema članstvu u EU.
OHR kao simbol američko-evropske saradnje
Atlantic Council podsjeća da je OHR decenijama predstavljao jedan od najvažnijih simbola transatlantske saradnje u Bosni i Hercegovini.
Prema dosadašnjoj neformalnoj praksi, visoki predstavnik uglavnom je dolazio iz Evrope, dok je njegov prvi zamjenik bio Amerikanac. Imenovanja su se dogovarala u okviru Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC).
Međutim, nakon što PIC početkom juna nije uspio postići dogovor o novom visokom predstavniku, Ambasada SAD-a u Sarajevu javno je kritikovala evropsku neodlučnost. Washington je ocijenio da je PIC izbjegao svoju odgovornost i upozorio da takva situacija primorava SAD da preispita vlastitu ulogu u postojećem međunarodnom angažmanu u BiH.
Na sastanku 30. juna postignut je dogovor da dotadašnji prvi zamjenik visokog predstavnika, američki diplomata Louis Crishock, privremeno preuzme vođenje OHR-a.
Atlantic Council navodi da je Crishock drugi Amerikanac koji privremeno obavlja ovu funkciju, ali prvi koji je u takvom svojstvu preuzeo puni mandat visokog predstavnika, uključujući bonske ovlasti.
Washington i evropske zemlje imaju različite favorite
Prema medijskim izvještajima na koje se pozivaju autorice analize, Washington je za novog stalnog visokog predstavnika podržavao italijanskog diplomatu Antonija Zanardija Landija.
Brojne članice Evropske unije i Ujedinjeno Kraljevstvo, s druge strane, favorizirali su francuskog diplomatu i specijalnog izaslanika za zapadni Balkan Renéa Troccaza.
Kao mogući kompromisni kandidati spominjani su i italijanski diplomata Maurizio Massari te danski diplomata Peter Sørensen.
Ipak, Atlantic Council naglašava da za sada nema dogovora o tome ko bi trajno trebao preuzeti rukovođenje OHR-om.
Zaokret američke politike prema BiH
Thorpe i Olson razlike između Washingtona i evropskih prijestolnica povezuju i sa širim promjenama u američkoj politici prema Bosni i Hercegovini.
Kao jedan od primjera navode odluku SAD-a iz oktobra prošle godine da ukine sankcije Miloradu Dodiku. Prema njihovoj analizi, to je predstavljalo prekid s ranijim američkim pristupom prema njegovoj politici i odnosu prema državnim institucijama i OHR-u.
Njemačka i Austrija, nasuprot tome, zadržale su restriktivniji pristup prema rukovodstvu Republike Srpske, dok Ujedinjeno Kraljevstvo i dalje primjenjuje sankcije protiv Dodika i članice Predsjedništva BiH Željke Cvijanović.
Zbog toga Atlantic Council postavlja pitanje da li se Washington postepeno povlači iz dosadašnjeg modela političkog angažmana u BiH i postoji li još prostor za zajedničku američko-evropsku politiku prema zemlji.
Južna interkonekcija dodatna tačka neslaganja
Jedna od oblasti u kojoj se različiti američki i evropski prioriteti posebno prepliću jeste energetika.
Američki angažman posljednjih mjeseci snažno je usmjeren na projekt Južne interkonekcije, gasovoda koji bi Bosnu i Hercegovinu povezao s hrvatskom gasnom mrežom i omogućio pristup ukapljenom prirodnom gasu preko Hrvatske.
U analizi se navodi da je pitanje državne imovine povezano s budućnošću ovog projekta, ali i sa širim pitanjem funkcioniranja OHR-a.
Thorpe i Olson upozoravaju da bi prenošenje pune kontrole nad državnom imovinom na entitete moglo oslabiti sposobnost državnih institucija da upravljaju imovinom na nivou BiH i uticati na ukupnu koheziju zemlje.
Istovremeno, Evropska unija upozorava da posebni propisi povezani s Južnom interkonekcijom moraju biti usklađeni s evropskim pravilima kako BiH ne bi ugrozila pristup evropskom energetskom tržištu i sredstvima EU.
Kallas upozorava na „prozor mogućnosti“
Autorice podsjećaju i na nedavnu poruku visoke predstavnice EU za vanjsku politiku Kaje Kallas da “prozor mogućnosti” za pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji neće nužno ostati otvoren zauvijek.
Prema toj poruci, BiH mora iskoristiti trenutnu priliku i ubrzati reforme, a potreban je i evropski visoki predstavnik koji bi mogao pomoći zemlji da napreduje na evropskom putu.
Atlantic Council zaključuje da spor oko nasljednika Christiana Schmidta predstavlja mnogo širi sukob prioriteta Washingtona i Brisela. Njegov značaj dodatno raste zbog približavanja općih izbora zakazanih za 4. oktobar.
- Washington i Brisel ne moraju se slagati oko svakog instrumenta, ali morat će pomiriti dvije vizije budućnosti Bosne i Hercegovine koje trenutno djeluju kao da vode u suprotnim pravcima – zaključuju Thorpe i Olson.
Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
