Ne vjerujem da je Zvonko Komšić imao namjeru da manipulira emocijama svoje publike. Međutim, dozvolio je da emocije utiču na njega, što je dovelo do greške – jedne od ozbiljnijih u njegovoj inače uspješnoj studijskoj karijeri. Ipak, ta greška ga ne definiše kao lošeg čovjeka ili novinara. Greške su sastavni dio svakog posla, a razlika je u tome ko ih je spreman priznati.
Da se situacija sa Nebojša Vukanović desila prije petnaest ili dvadeset godina, vjerovatno bi takav potez bio dočekan s odobravanjem. Danas, s više iskustva i širim pogledom, jasno je da stvari nisu tako jednostavne.
Prije nekoliko godina jedan političar iz Republike Srpske zamolio je da se u emisiji N1 više ne postavlja pitanje o genocidu u Srebrenica. Njegovo objašnjenje bilo je jednostavno – presude postoje, ali izgovaranje toga u javnosti nosi političke posljedice. Upravo tu se vidi kompleksnost javnog diskursa u Bosni i Hercegovini.
Postavljanje pitanja o već presuđenim činjenicama otvara prostor relativizaciji i daje mogućnost nekompetentnim osobama da komentarišu ono što je već pravno definisano. Slično tome, pitanje „za koga navijate“ spada u lične emocije i ne bi trebalo biti presudno za nečiji javni angažman.
U ovom slučaju, dio javnosti je vidio samo isključenje iz programa, a ne i ono što je Vukanović zapravo rekao – da se raduje uspjehu Bosne i Hercegovine. Time je stvoren pogrešan narativ i dodatno produbljena podjela.
Vukanović je više puta naglašavao da ne želi politički utjecaj Aleksandar Vučić na Srbe u Bosni i Hercegovini, zbog čega je često izložen kritikama i u vlastitoj sredini. Njegove izjave možda nisu idealne za sve, ali u trenutnom političkom kontekstu predstavljaju određeni pomak.
Isključenje iz programa nije smirilo situaciju – naprotiv, dovelo je do neočekivanog zbližavanja političkih protivnika, poput Nedeljko Elek i Vukanovića, koji su zajedno kritikovali potez BHRT.
Zanimljivo je i da su u domaćim medijima gostovali i znatno kontroverzniji sagovornici bez sličnih reakcija, uključujući i međunarodne zvaničnike poput Christian Schmidt.
Greška koja se desila ne briše profesionalni rad Zvonka Komšića. Naprotiv, on i dalje ostaje jedan od kvalitetnijih studijskih novinara. Ono što je važno jeste način na koji se društvo odnosi prema greškama – da li ih koristi za linč ili kao priliku za razumijevanje i napredak.
Na kraju, podrška ima najveću vrijednost upravo onda kada neko pogriješi.
Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
