Moskva je reagovala na sve intenzivniju vojnu saradnju Hrvatske, Albanije i Kosova, upozorivši da bi dalje jačanje veza Prištine sa zapadnim sigurnosnim strukturama moglo dodatno zakomplicirati sigurnosnu situaciju na Balkanu.
Upozorenje je iznio Jurij Pilipson, direktor Drugog evropskog odjeljenja Ministarstva vanjskih poslova Rusije. Govoreći o regionalnim sigurnosnim pitanjima, posebno je komentarisao trilateralni memorandum o vojnoj saradnji koji su Hrvatska, Albanija i Kosovo potpisali prošle godine.
Ruski diplomata sporazum je predstavio kao oblik stvaranja bliskog vojnog partnerstva i izrazio zabrinutost zbog jačanja saradnje u oblasti odbrane.
Prema njegovom tumačenju, riječ je o dijelu šireg procesa približavanja Kosova zapadnim sigurnosnim strukturama i jačanja vojnih kapaciteta u regionu.
Moskva posebno izdvaja Kosovo
Pilipson je posebno problematičnim ocijenio mogućnost daljnjeg uključivanja Kosova u evroatlantske strukture.
Ruska strana smatra da bi takav razvoj događaja mogao dodatno povećati političke i sigurnosne tenzije, posebno zbog neriješenih odnosa između Beograda i Prištine.
Istovremeno, Pilipson je rekao da Moskva dijeli zabrinutost Beograda zbog vojne saradnje Hrvatske, Albanije i Kosova.
Posebnu pažnju posvetio je oblastima poput razvoja odbrambene industrije, zajedničke nabavke vojne opreme, interoperabilnosti oružanih snaga te razmjene i obrade podataka.
Šta donosi vojna saradnja?
Saradnja Hrvatske, Albanije i Kosova posljednjih godina dobila je sve veći politički i sigurnosni značaj.
Memorandum predviđa unapređenje odnosa u oblasti odbrane i sigurnosti, uključujući mogućnost zajedničkog razvoja vojnih kapaciteta i poboljšanja kompatibilnosti oružanih snaga.
Upravo takvo jačanje vojnih kapaciteta Prištine izaziva zabrinutost Moskve.
Pilipson je pitanje vojne saradnje Kosova stavio u kontekst postojećih međunarodnih sporazuma i odluka koje se odnose na status i sigurnost Kosova.
Posebno se pozvao na Rezoluciju 1244 Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, usvojenu 1999. godine nakon završetka rata na Kosovu.
Rusija se na ovu rezoluciju godinama poziva kada iznosi svoje stavove o statusu Kosova i sigurnosnim pitanjima u regionu.
Rusija upozorava na moguće nove tenzije
Najdirektniji dio poruke ruskog diplomate odnosi se na posljedice koje bi ovakav razvoj događaja mogao imati na regionalnu stabilnost.
Pilipson smatra da bi produbljivanje vojnih veza između Zagreba, Tirane i Prištine moglo dovesti do novih tenzija na Balkanu.
Ipak, riječ je o političkoj procjeni ruske strane, a ne o potvrdi da se nova sigurnosna kriza ili oružani sukob pripremaju.
Moskva, međutim, očigledno smatra da bi nastavak jačanja vojnih odnosa mogao utjecati na postojeću sigurnosnu ravnotežu u regionu.
Posebno se problematizira mogućnost da Kosovo dodatno produbi saradnju sa NATO-om i drugim zapadnim sigurnosnim strukturama.
Kosovo nije članica NATO-a, ali sarađuje sa Savezom, dok je NATO na Kosovu prisutan kroz misiju KFOR. Srbija, s druge strane, nije članica NATO-a i vodi politiku vojne neutralnosti.
Zbog različitih sigurnosnih orijentacija Beograda i Prištine, svaki novi potez u oblasti vojne saradnje može izazvati snažne političke reakcije.
Rezolucija 1244 ostaje važan dio ruskog stava
Jedan od ključnih elemenata ruskog argumenta jeste Rezolucija 1244 Vijeća sigurnosti UN-a.
Dokument je usvojen u junu 1999. godine i predstavlja dio međunarodnog okvira koji se odnosi na Kosovo.
Moskva se na ovu rezoluciju često poziva kada govori o statusu Kosova i njegovim sigurnosnim pitanjima.
Pilipson je ocijenio da jačanje vojnih kapaciteta Prištine nije u skladu s postojećim međunarodnim aranžmanima.
S druge strane, države koje podržavaju Kosovo njegov međunarodni status posmatraju drugačije. Kosovo je nakon proglašenja nezavisnosti 2008. godine priznalo više od stotinu država, dok se Srbija, Rusija i još neke zemlje protive njegovom priznanju i članstvu u pojedinim međunarodnim organizacijama.
Zbog toga Kosovo i dalje ostaje jedno od najosjetljivijih političkih i sigurnosnih pitanja na Balkanu.
Zagreb i Tirana nastavljaju saradnju s Prištinom
Za Hrvatsku i Albaniju saradnja sa Kosovom dio je šireg procesa povezivanja država koje imaju sličnu sigurnosnu orijentaciju.
Hrvatska je članica NATO-a i Evropske unije, dok je Albanija članica NATO-a od 2009. godine.
Kosovo, istovremeno, nastoji dodatno razvijati odnose sa zapadnim državama i institucijama.
Takva situacija izaziva različite reakcije u regionu. Zagreb i Tirana saradnju predstavljaju kao način jačanja odbrambenih sposobnosti i regionalnog povezivanja, dok Beograd i Moskva na pojedine poteze gledaju znatno opreznije.
Upravo zbog toga svaki novi sporazum koji se odnosi na odbranu i sigurnost ima i značajnu političku težinu.
Balkan ponovo u fokusu velikih sila
Najnovija reakcija Moskve pokazuje da Balkan i dalje zauzima važno mjesto u geopolitičkim odnosima velikih sila.
Pitanja Kosova, odnosa Beograda i Prištine, širenja NATO-a i odnosa zemalja regiona prema Rusiji međusobno su povezana i mogu imati posljedice koje prevazilaze granice Balkana.
Za sada nema potvrde da će vojna saradnja Hrvatske, Albanije i Kosova sama po sebi dovesti do nove sigurnosne krize.
Ipak, rusko upozorenje pokazuje da Moskva ovaj proces posmatra kao dio šireg pomjeranja sigurnosne arhitekture regiona.
Ostaje da se vidi hoće li Zagreb, Tirana i Priština nastaviti produbljivati vojnu saradnju ili će politički pritisci iz Beograda i Moskve utjecati na njen daljnji razvoj.
Za sada, tvrdnje o neizbježnoj eskalaciji treba posmatrati kao političko upozorenje i procjenu ruske strane, a ne kao potvrđenu najavu konkretnog sukoba.
Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
