“BiH JE SLJEDEĆA NA TRUMPOVOJ METI” Američki novinar upozorio na poteze Washingtona

Američki novinar Čarls Kenedi (Charles Kennedy) objavio je za portal OilPrice opsežnu analizu u kojoj tvrdi da je administracija američkog predsjednika Donalda Trampa (Trumpa) napravila veliki zaokret u višedecenijskoj politici prema Bosni i Hercegovini.

Kenedi tvrdi da je BiH „sljedeća na Trampovoj meti“, a poteze Washingtona opisuje kao rizičnu strategiju koja se, prema njegovoj ocjeni, temelji na nedovoljnom poznavanju političkih prilika u zemlji.

Prema njegovoj interpretaciji, Trumpova administracija je od druge polovine 2025. godine počela mijenjati ključne elemente dotadašnjeg američkog pristupa prema BiH, a kao jedan od glavnih razloga navodi interes za izgradnju plinovoda preko Hrvatske kojim bi američki LNG mogao biti dopreman u Bosnu i Hercegovinu.

Kenedi tvrdi da su u taj proces uključeni i poslovni interesi povezani s ljudima bliskim američkom predsjedniku, dok istovremeno upozorava da bi takav pristup mogao dodatno destabilizirati političku situaciju u BiH.

Dodik kao dio američke strategije

Jedan od ključnih elemenata Kennedyjeve analize odnosi se na Milorada Dodika.

Američki novinar tvrdi da je Washington procijenio kako bi lider SNSD-a mogao biti stavljen pod kontrolu kroz političke pregovore i promjenu odnosa prema njemu.

Kao dokaz za takav pristup Kenedi navodi lobistički ugovor koji je Republika Srpska potpisala s kompanijom RRB Strategies, na čijem je čelu bivši guverner Illinoisa i Trumpov saveznik Rod Blagojevich.

U tekstu se spominje i Michael Flynn, bivši Trumpov savjetnik za nacionalnu sigurnost, koji je djelovao kroz Gold Institute for International Strategy. Prema Kennedyjevim navodima, jedan od ciljeva tih aktivnosti bio je povezivanje Dodika s ljudima koji imaju politički utjecaj u Washingtonu.

Kenedi navodi da je Republika Srpska u martu 2025. godine angažovala RRB Strategies za lobiranje kod Trumpove administracije, uključujući aktivnosti usmjerene na ukidanje američkih sankcija, slabljenje uloge visokog predstavnika i uspostavljanje kontakata s visokim zvaničnicima američkog State Departmenta.

Ukidanje sankcija Dodiku

Kao prvi veliki korak nove američke politike Kenedi izdvaja političku rehabilitaciju Milorada Dodika.

Prema njegovim navodima, nakon višemjesečnih kontakata između predstavnika Washingtona i vlasti Republike Srpske došlo je do niza političkih ustupaka, uključujući povlačenje pojedinih poteza kojima su vlasti RS-a osporavale autoritet državnih institucija.

Nakon toga uslijedilo je ukidanje sankcija.

Američko Ministarstvo finansija prvo je 17. oktobra uklonilo četvoricu Dodikovih saradnika sa liste sankcionisanih osoba, da bi 12 dana kasnije sankcije bile ukinute Dodiku, njegovoj djeci, pojedinim zvaničnicima Republike Srpske i većem broju povezanih osoba i kompanija.

Kenedi ističe da Washington tada nije ponudio detaljno javno objašnjenje za tako široko ukidanje sankcija.

Južna interkonekcija ubrzo postaje ključna

Drugi korak koji Kenedi izdvaja jeste promjena modela realizacije Južne interkonekcije.

Sam projekat, kako navodi autor, nije sporan sa stanovišta evropskih interesa jer bi omogućio BiH pristup američkom LNG-u i smanjio zavisnost od ruskog gasa.

Međutim, problem vidi u načinu na koji je u projekat uključena privatna američka kompanija.

Kenedi navodi da se samo nekoliko sedmica nakon ukidanja sankcija Dodiku počelo raditi na modelu prema kojem bi američka privatna kompanija razvijala, izgradila i upravljala Južnom interkonekcijom.

Prema njegovim navodima, 20. novembra 2025. godine tadašnji otpravnik poslova Ambasade SAD-a u BiH John Ginkel sastao se s liderima pet najvećih političkih stranaka u Federaciji BiH.

Na sastanku je, tvrdi Kenedi, predstavljen novi model projekta, a američka ambasada je poručila da bi američki kapital mogao ubrzati izgradnju i omogućiti BiH pristup „pristupačnom i pouzdanom“ američkom LNG-u.

U tom trenutku američka kompanija koja bi bila uključena u projekat nije bila javno imenovana.

Samo četiri dana kasnije u Wyomingu je registrovana kompanija AAFS Infrastructure and Energy LLC.

Amer Bekan u centru priče

Poseban dio Kennedyjevog teksta posvećen je Sarajliji Ameru Bekanu.

Kenedi ga opisuje kao lobistu i osobu koja djeluje iza kulisa, navodeći da je njegova uloga u novom američkom energetskom projektu povezana prije svega s političkim i poslovnim kontaktima.

Autor navodi da je Bekan ranije bio povezan s kompanijom Karimpol Group, a spominje i njegovu političku aktivnost kroz Prvu stranku.

U tekstu se također navode ranije optužbe koje su protiv Bekana iznijeli pojedini politički akteri u vezi s lokalnim izborima u Srebrenici. Kenedi naglašava da je Bekan te optužbe negirao i da u vezi s njima nema naknadne sudske odluke koja bi ih potvrdila.

Prema Kennedyjevoj interpretaciji, Bekan je u novi američki poslovni poduhvat uključen zbog svojih veza i lobističkog iskustva, a ne zbog iskustva u izgradnji ili upravljanju velikim energetskim sistemima.

Kenedi tvrdi da su u stvaranje ovog poslovnog aranžmana uključeni Jesse Binnall, kojeg opisuje kao Trumpovog ličnog advokata, i Joe Flynn, brat Michaela Flynna.

AAFS bez iskustva u izgradnji velikih projekata

Kennedy dalje problematizira iskustvo kompanije AAFS Infrastructure and Energy LLC.

Prema njegovim navodima, kompanija nema vlastito iskustvo u realizaciji velikih infrastrukturnih projekata niti je javno predstavila sve partnere koji bi trebali finansirati, izgraditi i upravljati plinovodom.

Autor tvrdi da AAFS u suštini ima ulogu posrednika: kompanija bi osigurala koncesiju i finansiranje, dok bi tehničke i građevinske poslove obavljale druge kompanije.

Istovremeno, prema Kennedyju, nisu javno poznati svi vlasnici AAFS-a, izvori finansiranja niti kompanije koje bi bile zadužene za izgradnju i upravljanje Južnom interkonekcijom.

U tom kontekstu posebno problematizira činjenicu da projekat nije prošao klasičan javni tender.

Južna interkonekcija već je godinama bila predmet rada kompanije BH Gas i hrvatskog Plinacroa. Dvije kompanije potpisale su još 2017. godine sporazum o saradnji na razvoju projekta.

Prema ranijem modelu, BH Gas bi razvijao i upravljao dijelom plinovoda na teritoriji BiH, dok bi Plinacro bio odgovoran za hrvatsku stranu.

Kenedi navodi da su istovremeno postojale i velike američke kompanije koje su mogle učestvovati u projektu, među kojima spominje Bechtel.

Predstavnici Bechtela su u januaru boravili u Sarajevu i razgovarali o Južnoj interkonekciji, ali prema Kennedyju nije proveden postupak u kojem bi različiti međunarodni ponuđači mogli konkurisati za projekat.

Autor tvrdi da je AAFS praktično uveden u projekat bez konkurentskog procesa.

Prema njegovim navodima, parlamentarne izmjene zakona potom su uklonile BH Gas iz njegove ranije uloge i otvorile prostor da AAFS postane ključni akter projekta.

Projekt vrijedan oko 1,5 milijardi eura

Kenedi navodi da ukupna vrijednost predloženih ulaganja u energetske projekte u BiH iznosi oko 1,5 milijardi eura.

Prema njegovim tvrdnjama, planovi AAFS-a pritom nisu ograničeni samo na Južnu interkonekciju.

Autor navodi da kompanija pokazuje interes i za izgradnju tri plinske elektrane, kao i za dugoročne koncesije nad međunarodnim aerodromima.

AAFS je, prema tekstu, predložio koncesiju za upravljanje Međunarodnim aerodromom Sarajevo u trajanju od 30 godina, uz mogućnost produženja za još 20 godina.

Sličan aranžman predložen je i za Aerodrom Mostar, gdje je gradsko vijeće u junu odobrilo nastavak procesa koncesije.

Za sada, prema Kennedyjevim navodima, AAFS nije dobio koncesiju za Sarajevski aerodrom.

Autor zaključuje da je riječ o izuzetno brzom širenju poslovanja kompanije čija američka verzija nije ni postojala kada se Trump vratio u Bijelu kuću.

U samo nekoliko mjeseci AAFS je, prema Kennedyjevoj analizi, postao potencijalni investitor u strateški plinovod, potencijalni razvijač energetskih objekata i kandidat za dugoročno upravljanje međunarodnim aerodromima.

Kenedi posebnu pažnju posvećuje činjenici da su među poznatim vlasnicima Jesse Binnall i Joe Flynn, dok identitet svih drugih vlasnika, kao i detalji finansiranja, nisu javno objavljeni.

OHR kao nova prepreka

Nakon pitanja Južne interkonekcije, Kennedy veliki dio teksta posvećuje Uredu visokog predstavnika i Christianu Schmidtu.

Prema njegovoj interpretaciji, sljedeća prepreka za realizaciju projekta bilo je pitanje državne imovine.

Otprilike trećina planirane trase Južne interkonekcije, tvrdi Kenedi, prolazi preko zemljišta koje se tretira kao državna imovina.

Pitanje vlasništva nad tom imovinom godinama predstavlja jedan od najvećih političkih sporova u BiH.

Milorad Dodik insistira na stavu da imovina koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske treba pripadati entitetu, dok institucije države BiH i Ustavni sud BiH takav pristup ne prihvataju.

Kenedi smatra da je Washington zbog energetskog projekta sada morao sarađivati upravo s političarem kojeg je godinama sankcionisao zbog napada na državne institucije.

Dodik je, prema tekstu, u aprilu podržao Južnu interkonekciju, ali uz zahtjev da projekti Republike Srpske više ne budu blokirani.

Među njima se nalazi i Istočna nova interkonekcija, projekt vrijedan oko 500 miliona eura koji bi Republiku Srpsku povezao sa Srbijom i omogućio nastavak pristupa ruskom gasnom sistemu.

Kenedi ukazuje na paradoks situacije: Washington promovira Južnu interkonekciju kao način smanjenja zavisnosti BiH od ruskog gasa, dok Dodik istovremeno podržava taj projekat i nastoji razvijati vlastitu gasnu vezu prema Srbiji i Rusiji.

Schmidt nije želio trajnu podjelu državne imovine

Kennedy tvrdi da je Christian Schmidt imao mogućnost da putem bonskih ovlasti nametne rješenje pitanja državne imovine.

Međutim, prema njegovim navodima, Schmidt nije želio nametnuti model koji bi trajno podijelio državnu imovinu između države i entiteta.

Autor podsjeća da je Schmidt 2022. godine suspendovao zakon Republike Srpske kojim je entitet pokušao preuzeti državnu imovinu.

Prema Kennedyjevoj interpretaciji, eventualni dogovor o državnoj imovini istovremeno bi mogao riješiti dva problema Washingtona: omogućiti pristup zemljištu potrebnom za Južnu interkonekciju i dati Dodiku dio onoga što godinama traži – veću kontrolu Republike Srpske nad državnom imovinom na teritoriji entiteta.

Kenedi zbog toga tvrdi da je Washingtonu bio potreban drugačiji odnos OHR-a prema ovom pitanju.

Autor potom iznosi tvrdnju da je američki pritisak doveo do Schmidtove ostavke.

Nakon Schmidtovog odlaska otvoreno je pitanje njegovog nasljednika, a kao jedan od kandidata spominjan je italijanski diplomata Antonio Zanardi Landi.

Prema Kennedyjevim navodima, predstavnik AAFS-a govorio je bosanskohercegovačkim parlamentarcima da će pitanje državne imovine biti riješeno nakon Landijevog eventualnog imenovanja.

Istovremeno, Kenedi naglašava da Landijev vlastiti program nije precizirao kako bi konkretno riješio pitanje državne imovine.

SAD i Evropa podijeljeni oko novog visokog predstavnika

Međutim, Washington nije uspio osigurati imenovanje kandidata kojeg je podržavao.

Kenedi navodi da su Francuska, Njemačka i Velika Britanija podržale francuskog diplomatu Renéa Troccaza, dok su Sjedinjene Države stale iza Landija, uz podršku Italije, Turske i Japana.

Prvi pokušaj dogovora 4. juna nije donio rezultat.

Prema Kennedyjevim navodima, Washington je potom insistirao na Schmidtovom što skorijem odlasku, umjesto ranije predviđenog ostanka do oktobarskih izbora.

Na sastanku Vijeća za implementaciju mira 30. juna Schmidt je napustio funkciju, ali dogovor o njegovom nasljedniku ponovo nije postignut.

Dužnost visokog predstavnika privremeno je preuzeo njegov američki zamjenik Louis Crishock.

Ni naredni pokušaj dogovora 14. jula nije donio rezultat.

Kennedy smatra da spor oko nasljednika Schmidta zapravo predstavlja mnogo više od pitanja personalnog imenovanja.

Prema njegovoj interpretaciji, riječ je o borbi za kontrolu nad institucijom koja ima ovlasti da utiče na pitanje državne imovine, a time potencijalno i na budućnost Južne interkonekcije.

Za sada, tvrdi autor, evropske države uspijevaju blokirati Washington u namjeri da postavi svog kandidata.

Šta slijedi s OHR-om?

Kennedy smatra da je situacija trenutno svojevrsna „igra čekanja“.

Louis Crishock ostaje na čelu OHR-a kao vršilac dužnosti, dok SAD i evropske države nastavljaju pregovore o trajnom nasljedniku.

Prema Kennedyjevoj ocjeni, Crishock zbog toga postaje važan faktor u odlučivanju o budućnosti projekta.

Ipak, autor navodi da njegove dosadašnje izjave, kao i činjenica da je riječ o karijernom diplomati koji je od 2024. godine radio u OHR-u, ne pokazuju da aktivno nastoji sarađivati s Trumpovom administracijom u pogledu korištenja bonskih ovlasti za rješavanje državne imovine i otvaranje prostora za Južnu interkonekciju.

„Washington je pustio Dodika s lanca“

U završnom dijelu teksta Kenedi se ponovo vraća na Milorada Dodika i tvrdi da se američka procjena njegovog političkog ponašanja pokazala pogrešnom.

Autor smatra da je Trumpova administracija vjerovala da će nakon ukidanja sankcija moći kontrolisati ili barem usmjeravati Dodika.

Međutim, prema njegovim navodima, stvari se nisu razvijale prema očekivanjima Washingtona.

Kenedi tvrdi da je Dodik već nekoliko sedmica nakon ukidanja sankcija ponovo počeo zagovarati secesionističku politiku i osporavati odluke državnih institucija.

Do januara je, prema autoru, ponovo otvoreno govorio o secesiji i prkosio Ustavnom sudu BiH.

U februaru je, tokom posjete SAD-u, Sarajevo nazvao „neprijateljem Republike Srpske“ i zatražio protjerivanje visokog predstavnika.

Do marta je grupa američkih kongresmena, prema Kennedyju, tražila od Trumpove administracije da ponovo uvede sankcije Dodiku, uz upozorenje da ga je ukidanje sankcija dodatno ohrabrilo.

Kenedi također navodi da je Dodik u maju ponovo boravio u Moskvi na sastanku s Vladimirom Putinom, dok je Republika Srpska nastavila razgovore s Gazpromom i aktivnosti na projektu Istočne nove interkonekcije.

Autor zbog toga zaključuje da se američka strategija prema Dodiku suočava s ozbiljnim problemima.

Trumpova administracija je, prema Kennedyjevoj interpretaciji, pokušala koristiti Dodika kao dio šireg političkog dogovora koji bi omogućio realizaciju američkih energetskih interesa, ali je istovremeno ojačala političku poziciju čovjeka koji nastavlja održavati bliske odnose s Moskvom.

Kennedy najavljuje nastavak istraživanja

Na kraju teksta Charles Kennedy navodi da je ovo tek prvi dio njegovog istraživanja o politici Trumpove administracije prema Bosni i Hercegovini.

Njegova analiza povezuje nekoliko pitanja – ukidanje sankcija Dodiku, lobiranje Republike Srpske u Washingtonu, Južnu interkonekciju, kompaniju AAFS, Amera Bekana, pitanje državne imovine i budućnost OHR-a.

Ipak, važno je naglasiti da su brojni navodi izneseni u tekstu Kennedyjeve tvrdnje, procjene i interpretacije, a ne pravosnažno utvrđene činjenice. Pojedine ozbiljne optužbe i zaključci zahtijevaju dodatnu provjeru kroz dokumente, zvanične izvore i reakcije aktera koji se u tekstu spominju.