Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić našao se na meti kritika ekonomskih analitičara zbog načina na koji vlast predstavlja rezultate srbijanske ekonomije, posebno u poređenju sa stopama rasta u Evropskoj uniji.
Prema tvrdnjama njegovih kritičara, Srbija je u posljednjem periodu povećala javni dug za oko 2 milijarde eura, odnosno približno pet posto, dok je istovremeno zabilježen rast BDP-a od oko 1,5 milijardi eura, što odgovara nominalnom povećanju od 3,6 posto.
Kritičari vlasti ovaj odnos koriste kao argument da se dio ekonomskog rasta ostvaruje kroz snažnu državnu potrošnju i novo zaduživanje, a ne kroz proporcionalno povećanje proizvodnje i stvaranje nove vrijednosti.
Novi dug veći od rasta BDP-a
Prema podacima koje navode ekonomski kritičari, javni dug Srbije povećan je za oko 2 milijarde eura, dok je BDP u istom periodu porastao za približno 1,5 milijardi eura.
Oni upozoravaju da poređenje ove dvije kategorije samo po sebi ne dokazuje da je zaduživanje direktno finansiralo rast BDP-a, jer se javni dug i BDP računaju na različitim osnovama.
Ipak, smatraju da podatak ukazuje na snažno oslanjanje države na zaduživanje i javne investicije kao jedan od pokretača ekonomskih aktivnosti.
Industrija gotovo bez rasta
Posebnu pažnju izaziva podatak o industrijskoj proizvodnji, koja je prema navodima kritičara u posmatranom periodu zabilježila rast od svega 0,1 posto.
Takav rezultat otvara pitanje koliko je rast ukupne ekonomije zasnovan na povećanju proizvodnje, izvozu i privatnom sektoru, a koliko na državnoj potrošnji i investicijama.
Kritičari vlasti tvrde da povećanje plata i penzija u takvim okolnostima može dodatno povećati pritisak na javne finansije ukoliko ga ne prati dovoljno snažan rast produktivnosti i prihoda realnog sektora.
„Ekonomski tigar“ pod pritiskom kritika
Zvanični Beograd već godinama ističe relativno visoke stope ekonomskog rasta Srbije i poredi ih sa slabijim rezultatima pojedinih članica Evropske unije.
Međutim, ekonomisti koji kritikuju aktuelnu vlast upozoravaju da sama stopa rasta BDP-a nije dovoljna za procjenu održivosti ekonomije.
Za takvu procjenu potrebno je posmatrati i javni dug, budžetski deficit, industrijsku proizvodnju, produktivnost, izvoz, investicije i strukturu javne potrošnje.
Zbog toga podatke o rastu BDP-a i povećanju javnog duga treba posmatrati u širem kontekstu. Činjenica da je dug povećan više od nominalnog rasta BDP-a ne znači automatski da je rast „lažan“ ili da je svaki novi euro duga potrošen na plate i potrošnju, ali može biti razlog za raspravu o tome koliko je takav model dugoročno održiv.
Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
data-nosnippet>





















