Zoran Čegar otkrio tvrdnje o Dobrovoljačkoj koje su izazvale izazvale buru reakcija!

Zamjenik komandanta Specijalne jedinice MUP-a RBiH Zoran Čegar govorio je za Klix.ba o događajima u Dobrovoljačkoj ulici 3. maja 1992. godine, tvrdeći da je danas ostao “jedini živi direktni akter” koji zna kompletnu istinu o tom događaju.

Čegar navodi da je kriza počela još 2. maja, kada je tadašnji predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović, zajedno s delegacijom, zarobljen na sarajevskom aerodromu. Prema njegovim riječima, cilj je bio izvršiti razmjenu za izlazak komande Druge armijske oblasti JNA iz Sarajeva.

– Dogovor je bio da se predsjednik dovede do Ajfelovog mosta, a da general Kukanjac sa odabranom grupom ode u Lukavicu. Nije bilo dogovoreno da svi izađu – tvrdi Čegar.

On navodi da je tokom noći došlo do pobune oficira u komandi JNA koji su insistirali da svi napuste Sarajevo, nakon čega su uslijedili dodatni pregovori u kojima su učestvovali Juka Prazina i Bakir Alispahić.

Čegar tvrdi da je kulminacija nastupila kod mosta Čobanija, gdje je kolona zaustavljena kontejnerima postavljenim ispred transportera.

– Zna se ko je napravio blokadu i ko je ubio šest ljudi. Sve je dato tužilaštvu, ali nikada nije završeno do kraja – rekao je.

Posebno se osvrnuo na ulogu pokojnog generala Jovana Divjaka.

– Jovo Divjak je vikao “Ne pucaj, ne pucaj”, ali je propaganda na Palama izbacila ono “ne” i ostavila samo “pucaj” – tvrdi Čegar, dodajući da, prema njegovom mišljenju, nije tačno da je pucano s prozora po koloni niti da su drveća rušena kako bi se blokirao prolaz.

Čegar je iznio i tvrdnju da je tokom cijelog incidenta postojao plan za smjenu tadašnjeg rukovodstva Republike BiH i ubistvo Alije Izetbegovića.

– “Zoka sine, ne daj da me ubiju”, vikao je Alija. Da oni nisu bili u transporteru, ubacio bih bombu – rekao je Čegar, tvrdeći da je u tom trenutku imao bombu u neranjenoj ruci.

Iako kaže da bi ponovo branio Sarajevo na isti način, Čegar je ocijenio da je Dobrovoljačka “bruka i ljaga rata s naše strane” i da se takav događaj nije smio desiti. Govoreći o odgovornosti, naveo je da tada još nije postojala potpuno ustrojena komanda Armije RBiH, zbog čega je vladalo rasulo u komandovanju.

Prema njegovim riječima, neposredni povod za ubistva bio je sukob oko revolvera jednog potpukovnika JNA, nakon čega je jedan vojnik otvorio vatru. Čegar tvrdi da je zajedno sa svojim ljudima izvlačio ranjene i tijela poginulih, dok je tadašnji komandant JNA Milutin Kukanjac, kako kaže, često mijenjao iskaze o događajima.