DODIKOVI SKUPI LOBISTI PONOVO U AKCIJI: Evo šta pokušavaju progurati u Washingtonu

U časopisu Harvard Journal of Law and Public Policy objavljen je tekst pod naslovom „Bosna i Hercegovina: Šta je interes američkog naroda?“, u kojem se iznose stavovi o budućnosti međunarodnog angažmana u Bosni i Hercegovini.

Autori teksta su bivši inspektor američkog Ministarstva odbrane Joseph Schmitz i predsjednik Američke strateške grupe Brian Kennedy. Obojica su poznati po konzervativnim i pro-Trumpovskim stavovima.

U svom tekstu autori zagovaraju ukidanje međunarodnog nadzora nad BiH, uključujući OHR, smatrajući da bi takav potez otvorio prostor za veće samoopredjeljenje domaćeg stanovništva.

Posebnu pažnju posvećuju Republici Srpskoj i njenom lideru Miloradu Dodiku, kojeg predstavljaju kao potencijalnog saveznika Sjedinjenih Američkih Država i Evrope u suprotstavljanju onome što nazivaju globalističkim politikama.

Dodik predstavljen kao saveznik Washingtona

Schmitz i Kennedy smatraju da bi SAD trebale preispitati dosadašnji pristup Bosni i Hercegovini i smanjiti međunarodnu intervenciju.

U njihovoj interpretaciji, približavanje Republici Srpskoj moglo bi biti povezano i s nastojanjem Washingtona da ograniči iranski utjecaj u BiH, što autori posmatraju kroz prizmu američke nacionalne sigurnosti.

Dodik se u tekstu opisuje kao političar koji se suprotstavlja pojedinim politikama Evropske unije i Washingtona koje autori povezuju s globalističkim agendama.

Posebno se ističe njegova rana podrška Donaldu Trumpu, za koju autori tvrde da je imala određeni utjecaj među srpskom zajednicom u Sjedinjenim Američkim Državama.

Nova priča o Dodikovom lobiranju

Stavovi izneseni u tekstu već su izazvali pažnju zbog toga što se uklapaju u višegodišnja nastojanja Dodikovog političkog kruga da izgradi snažnije veze s konzervativnim i desničarskim strukturama u SAD-u.

Dodik je godinama angažovao američke lobiste kako bi u Washingtonu zastupali njegove političke interese, posebno kada je riječ o sankcijama, odnosima Republike Srpske s institucijama BiH i međunarodnoj ulozi OHR-a.

Objavljivanje ovakvih stavova u američkom političkom i akademskom prostoru moglo bi Dodikovim pristalicama poslužiti kao argument da u Washingtonu postoje utjecajne grupe koje podržavaju drugačiji pristup prema Republici Srpskoj.

Ipak, stavovi autora ovog teksta ne predstavljaju zvaničnu politiku američke vlade niti dokaz da je administracija Donalda Trumpa usvojila njihov prijedlog.

U političkoj interpretaciji koja se trenutno plasira u BiH, tekst se već koristi kao dodatni argument u raspravama o budućnosti OHR-a, odnosima Washingtona prema Banjoj Luci i Dodikovoj dugogodišnjoj strategiji lobiranja u Sjedinjenim Američkim Državama.