Promjena politike Sjedinjenih Američkih Država prema Bosni i Hercegovini, posebno prema Republici Srpskoj, posljednjih mjeseci izazvala je brojne političke analize. Profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu Stefan Surlić smatra da Washington više ne nastupa sa ciljem dubokih političkih reformi i izgradnje institucija, već da je fokus nove američke administracije usmjeren na regionalnu stabilnost, ekonomske interese i pragmatičnu saradnju s domaćim političkim akterima.
Prema njegovoj analizi, riječ je o značajnom zaokretu u odnosu na raniju američku politiku, koja je godinama bila usmjerena na jačanje državnih institucija Bosne i Hercegovine, provođenje reformi i aktivan međunarodni nadzor nad političkim procesima. Danas se, tvrdi Surlić, veći naglasak stavlja na dogovor domaćih političkih predstavnika uz postepeno smanjenje direktnog međunarodnog angažmana.
Stabilnost i ekonomija u prvom planu
Surlić navodi da su američki zvaničnici u posljednje vrijeme više puta poručili kako Washington više nije zainteresovan za dugotrajne procese „izgradnje država“, već prioritet daje regionalnoj stabilnosti, energetskim projektima i zaštiti američkih ekonomskih interesa.
Ističe da to predstavlja odmak od ranijeg pristupa obilježenog snažnim pritiskom na domaće političke aktere. Ipak, naglašava da SAD nisu promijenile stav o teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine niti su odustale od podrške Dejtonskom mirovnom sporazumu.
Ukidanje sankcija kao promjena taktike
Profesor podsjeća da je američka administracija tokom 2025. godine proširivala sankcije protiv Milorada Dodika, članova njegove porodice, saradnika i kompanija povezanih s njegovim političkim i poslovnim okruženjem, navodeći kao razloge podrivanje ustavnog poretka BiH i optužbe za korupciju.
Međutim, nakon što je Narodna skupština Republike Srpske povukla dio spornih zakona, a Dodik formalno napustio funkciju predsjednika Republike Srpske, krajem oktobra 2025. godine američki Ured za kontrolu strane imovine (OFAC) ukinuo je sankcije njemu, članovima njegove porodice i većem broju saradnika i kompanija.
Prema Surliću, Washington je time pokazao da sankcije posmatra kao instrument za promjenu političkog ponašanja, a ne kao trajnu kaznenu mjeru.
Politička korist za Dodika, neizvjesna korist za građane
Surlić smatra da je ukidanje američkih sankcija prije svega donijelo političku i simboličku korist Miloradu Dodiku.
Prema njegovim riječima, uklanjanje s američke liste sankcionisanih osoba olakšava međunarodne kontakte, finansijske transakcije i političku komunikaciju, a istovremeno Dodiku omogućava da domaćoj javnosti predstavi kako nije promijenio svoju politiku, već da je Washington promijenio odnos prema njemu.
Istovremeno upozorava da se interes jednog političkog lidera ne može poistovjećivati s interesima Republike Srpske.
Kako navodi, stvarna korist za građane mogla bi se ogledati kroz veće investicije, nova radna mjesta, jačanje privrede, konkurentnije tržište i smanjenje odlaska stanovništva, ali ocjenjuje da takvi efekti zasad nisu vidljivi u značajnijoj mjeri.
Lobiranje u Washingtonu
Poseban dio analize odnosi se na lobističke aktivnosti vlasti Republike Srpske u Sjedinjenim Američkim Državama.
Surlić navodi da su tokom 2025. i 2026. godine angažovane brojne američke lobističke firme s ciljem poboljšanja političkog položaja Republike Srpske i ukidanja sankcija, uključujući osobe povezane s Republikanskom strankom i političkim okruženjem predsjednika Donalda Trumpa.
Ipak, ističe da se promjena američkog pristupa ne može pripisati isključivo lobiranju, već da je riječ o dijelu šire vanjskopolitičke strategije nove administracije koja veći značaj daje ekonomskim interesima nego dugotrajnim međunarodnim intervencijama.
Novi pristup donosi i rizike
Surlić smatra da veći prostor za domaće političke dogovore može imati pozitivne efekte ukoliko bude praćen jačanjem institucija i većom odgovornošću političkih predstavnika.
S druge strane, upozorava da bi slabljenje međunarodnog nadzora, bez istovremenog jačanja pravosuđa, medija i kontrolnih institucija, moglo dodatno ojačati političke centre moći.
Zaključuje da bi dugoročno stabilniji odnosi sa Sjedinjenim Američkim Državama mogli biti ostvareni jedino ukoliko se saradnja bude gradila kroz institucije, a ne isključivo kroz pojedinačne političke lidere.
Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
