Predstavnici udruženja žrtava i preživjelih genocida najoštrije se protive zahtjevu odbrane za prijevremeno ili privremeno puštanje na slobodu Ratka Mladića, pravosnažno osuđenog za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine, navodeći da kazna doživotnog zatvora predstavlja minimum pravde za hiljade ubijenih i njihove porodice.
U pismu predsjednici Međunarodnog rezidualnog mehanizma za krivične sudove Gracieli Gatti Santani navode da taj zahtjev nije ništa novo – još od dovođenja Mladića pred međunarodni sud, odbrana sistematski pokušava ishoditi njegovo puštanje koristeći iste ili slične argumente, koje su sudska vijeća i predsjednici suda već više puta razmatrali i odbacili.
- Jučerašnji zahtjev temelji se na navodnim humanitarnim razlozima. Međutim, sama činjenica da odbrana nudi alternativu – bilo privremeno, bilo prijevremeno puštanje – jasno pokazuje da se ne radi o jedinoj nužnoj mjeri već o pravnoj taktici. Time se dovodi u pitanje i tvrdnja o neposrednoj životnoj ugroženosti – navodi se.
Posebno problematičnom smatraju tvrdnju da bi liječenje u Srbiji bilo prikladnije od onoga koje se osigurava u okviru Mehanizma.
- Riječ je o instituciji koja ima jasnu obavezu osigurati adekvatnu medicinsku skrb svim pritvorenicima, uz međunarodni nadzor i visoke standarde. Tvrdnja da takav sistem ne može pružiti odgovarajuću zdravstvenu zaštitu zahtijeva čvrste i nedvosmislene dokaze, koji u ovom slučaju nisu uvjerljivo predočeni – naglašavaju.
Žrtve podsjećaju da je Mladić pravosnažno osuđen za genocid, zločine protiv čovječnosti i najteže ratne zločine počinjene u Evropi nakon Drugog svjetskog rata te da kazna doživotnog zatvora nije simbolična. Za preživjele ovakvi zahtjevi znače ponovno otvaranje rana i pokušaj relativizacije odgovornosti.
- Izvršenje kazne predstavlja minimum pravde. Prijevremeno ili privremeno puštanje na slobodu potkopalo bi konačnost presuda, ponovno traumatiziralo žrtve i preživjele, narušilo povjerenje u međunarodnu pravdu. Mnoge žrtve i dalje žive s trajnim fizičkim i psihološkim posljedicama. Za razliku od osuđene osobe, njima nije ponuđena nikakva „olakšica”. Dok se odbrana poziva na dostojanstvo na kraju života, žrtve ističu da dostojanstvo uključuje i odgovornost. Izrečena kazna upravo je izraz tog dostojanstva prema žrtvama i ne smije se umanjivati osim u doista izuzetnim okolnostima, a one u ovom slučaju ne postoje. Puštanje na slobodu, u ovom trenutku, poslalo bi opasnu poruku da čak i oni osuđeni za genocid mogu izbjeći punu odgovornost pozivanjem na starost ili bolest. Zato žrtve jasno poručuju – pravda mora ostati dosljedna. Kazna mora biti izvršena. Nema prijevremenog završetka za zločine koji nemaju rok trajanja – navodi se.
Pismo predsjednici Mehanizma potpisali su predstavnici Udruženja žrtava i svjedoka genocida, Pokreta Majke enklave Srebrenica i Žepa, Udruženja Žena Podrinja, Udruženja Majke Srebrenice i Udruženja Žene Srebrenice.
Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
