Naslovnica Regija VUČIĆEV SULUDI PLAN NA BALKANU ŠOKIRAO I STRUČNJAKE: Od njega se svašta...

VUČIĆEV SULUDI PLAN NA BALKANU ŠOKIRAO I STRUČNJAKE: Od njega se svašta može očekivati, ali ovo…

843
VUČIĆEV SULUDI PLAN NA BALKANU ŠOKIRAO I STRUČNJAKE: Od njega se svašta može očekivati, ali ovo...

Pritisak na srpsku zajednicu na Kosovu i potezi Prištine izazvali su nezadovoljstvo u Beogradu, a kao jedan od mogućih odgovora predsjednik Srbije Aleksandar Vučić spomenuo je i mogućnost promjene toka rijeke Ibar. Kako je poručio, u tom slučaju “vidjet ćemo šta će Albanci raditi i kako će se ponašati”.

Vodni sistem Ibar–Lepenac ima izuzetno važnu ulogu u snabdijevanju Kosova pitkom vodom, poljoprivredi i proizvodnji električne energije. Rijeka Ibar predstavlja međunarodni vodotok koji izvire u Crnoj Gori, nakon čega prolazi kroz dio Srbije, a na granici s Kosovom ulazi u zajedničko pogranično jezero Gazivode. Nakon toga nastavlja kroz Kosovo, zatim ponovo ulazi u centralnu Srbiju, gdje se ulijeva u Zapadnu Moravu, piše Deutsche Welle.

Vučićevi epski snovi

Jezero Gazivode, koje se prostire i na području Srbije i Kosova, predstavlja ključni dio ovog hidroenergetskog sistema. Eventualna promjena toka rijeke uzvodno od jezera imala bi neposredan utjecaj i na samo jezero, ali i na funkcioniranje kompletnog vodnog sistema. Zbog toga je Vučićeva poruka izazvala zabrinutost i nelagodu u Prištini, ali i među međunarodnim akterima.

Iz Prištine poručuju da međunarodno pravo, kao i međunarodne konvencije koje regulišu zaštitu prekograničnih vodnih resursa, jasno zabranjuju korištenje vode kao sredstva političkog pritiska ili oružja.

Stručnjaci iz Srbije upozoravaju da bi takav projekat predstavljao ogroman poduhvat koji bi mogao trajati čak i decenijama. Za njegovu realizaciju bila bi potrebna ogromna finansijska sredstva, dok bi preusmjeravanje prirodnog toka Ibra preko stjenovitog i planinskog terena Dinarskih planina podrazumijevalo velike građevinske radove, uključujući izgradnju tunela i brana.

Takva intervencija mogla bi ugroziti kompletno slivno područje i potencijalno izazvati ozbiljne ekološke posljedice. Jovan Despotović, profesor hidrotehnike i hidrologije u penziji, rekao je za FoNet da izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića o promjeni toka Ibra djeluju „poput hodanja u snu“. Prema njegovim riječima, riječ je o projektu koji se ne može realizirati u kratkom vremenskom periodu bez velikih zahvata u brdima i planinama, a takav projekat nije prihvatljiv ni u okviru evropskih propisa.

Megalomanske ideje

Kada je riječ o predsjedniku Srbije, teško je tvrditi da mu nedostaje megalomanskih ideja. Zbog toga ostaje otvoreno pitanje da li se radi o još jednom političkom nastupu namijenjenom domaćoj javnosti, koji će s vremenom biti zaboravljen, ili Vučić zaista ozbiljno razmatra mogućnost realizacije ovakvog projekta.

U svakom slučaju, Vučić je objavio da je pokrenuo inicijativu za formiranje radne grupe u kojoj bi bili inženjeri i građevinski stručnjaci, a koja bi trebala razmotriti mogućnost promjene toka rijeke Ibar. On ovakav projekat predstavlja kao suvereno pravo Srbije da na svojoj teritoriji provede takav zahvat.

Ideja o preusmjeravanju toka rijeke Ibar nije nova i pojavila se još 1985. godine. Kako se tada radilo i na Memorandumu Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU), ova ideja se često posmatra i u tom političkom kontekstu, iako je od nje na kraju odustano.

Dušan Janjić, predsjednik Upravnog odbora Foruma za etničke odnose, rekao je za DW da se “od Vučića svašta može očekivati“, ali da nije očekivao povratak u period 1983–1985. godine, kada su, kako navodi, počela i “fantaziranja srpskih nacionalista“.

“Promjenom toka Ibra oni su željeli otpisati Kosovo, i to pokazuje da se oni Kosovom nisu željeli baviti osim na nivou obećanja i parola o Kosovu kao srcu Srbije. To vidim i kao njegov pokušaj da se izvuče od odgovornosti za sve ono što je radio po pitanju Kosova, a možda i dalje radi i da u toj političkoj galami dobije alibi i kaže: evo, ništa više nije moglo da se učini”, ističe Janjić.

Janjić posebno upozorava da se u ovom slučaju zapravo ne radi o racionalnom infrastrukturnom projektu.

“To nije projekat koji rješava neki problem, već je to jedan ideološko-propagandni mali projekat, ako ga uopće možemo tako nazvati, koji služi da napravi još veću gužvu i galamu u regiji, kako bi ljudi pomislili da bez vas nema spasa i da će biti potop“, ocjenjuje Janjić za DW.

Zbog ovakvih najava nije bilo teško očekivati ni upozorenja da voda na Kosovu nije potrebna isključivo Albancima, već da bi eventualno ugrožavanje vodnog sistema moglo imati posljedice i po srpsku zajednicu koja živi na Kosovu.

Dušan Janjić ističe da je „prijetnja da se naudi Albancima prazna priča, jer je, naprimjer, kanal Dunav–Tisa–Dunav građen 20 godina u daleko organizovanijoj i bogatijoj državi, a za Ibar će biti potrebno 50 godina“.

“Tako da će Vučić teško moći vidjeti kako će Albanci patiti, ali se oštećuju i svi drugi stanovnici Kosova. Ono što je već sada definitivno oštećeno jeste predodžba o Srbiji i njenom vodstvu. Jer, kada izađete u javnost s ovakvim izjavama, svako će se zapitati je li to partner s kojim bi trebalo raditi”, upozorava Janjić.

Mojsije ili Sizif?

Postavlja se i pitanje na koji način ovakve izjave mogu utjecati na položaj Srba na Kosovu. Janjić smatra da je “položaj srpske zajednice na terenu završen monopolom Srpske liste“.

“Taj položaj je zacementiran socijalnom korupcijom aktivnih političkih aktera među Srbima. Višestranačkog sistema u toj zajednici nema i tu je, nažalost, pomogla i Evropska unija (EU) da se to razbije. Demokratija i višestranački sistem jednostavno nisu bili tema normalizacije“, primjećuje Janjić.

Predsjednik Srbije suočio se i s brojnim kritikama na domaćoj političkoj sceni. Lider stranke Srbija Centar (SRCE) Zdravko Ponoš to je opisao riječima: “dok Vučić vježba da postane Mojsije, najprije bi trebao pokušati riješiti problem kanalizacije u Borči“.

Dušan Janjić ipak smatra da je prikladnije napraviti jednu drugu usporedbu:

“Mislim da to zaista jeste jedna epska dimenzija tih nastupa u sklopu predizborne kampanje, ali također mi se čini da ovdje više imamo posla s mitom o Sizifu. Zato je i čitava vanjska politika sada angažovana da amortizira sve ono što se događa na unutrašnjem planu kako bi sačuvao vlast. Njegov je problem što mu nedostaje snage da ga kamen ne pregazi”, zaključuje Janjić.

Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?