data-nosnippet>
Tokom tradicionalne proslave završetka srednjoškolskog obrazovanja u centru Beograda zabilježen je incident koji je izazvao brojne reakcije javnosti. Grupa maturanata je, prolazeći Knez Mihailovom ulicom, glasno uzvikivala ime Ratka Mladića, nekadašnjeg komandanta Vojske Republike Srpske koji je pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju pravosnažno osuđen na doživotnu kaznu zatvora za genocid, zločine protiv čovječnosti i ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Snimak događaja ubrzo se proširio društvenim mrežama, gdje je izazvao brojne osude i otvorio raspravu o društvenim vrijednostima koje se prenose mladim generacijama.
Među onima koji su reagovali bio je i profesor Damir Gruda, koji je ocijenio da odgovornost za ovakve pojave ne snose isključivo mladi ljudi, već i širi društveni ambijent u kojem odrastaju.
„Njihovi idoli nisu Tesla, Pupin, Andrić ili Crnjanski. Njihov heroj je čovjek iza kojeg su ostale masovne grobnice. To je poraz svih nas, ali prije svega trijumf sistema koji je odgojio generaciju nesposobnu za empatiju, ali savršeno istreniranu za slavljenje destrukcije“, naveo je Gruda.
On smatra da ovakvi ispadi nisu nastali spontano, već da predstavljaju odraz poruka kojima su mladi svakodnevno izloženi kroz javni prostor, društvene mreže i medije.
„Ova djeca nisu sama smislila ove slogane. Ona su ih prepisala sa ulica kojima svakodnevno hodaju i iz medija koje svakodnevno konzumiraju“, poručio je.
Događaj je ponovo otvorio pitanja suočavanja s prošlošću, historijskog revizionizma i uticaja javnog diskursa na mlade generacije. Sociolozi i organizacije civilnog društva već godinama upozoravaju da glorifikacija osuđenih ratnih zločinaca, kroz grafite, murale ili javne poruke, može imati dugoročne posljedice na društvo i proces pomirenja u regionu.
Znate nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu?
